Cry me a river

"Hoću samo da ti kažem da smo previše slični i osjetljivi, i da o tome isto šutimo, i da smo isti slabići koji se plaše naglas izgovoriti da boli. A bole nas gluposti, sitnice. Pogrešno shvaćena riječ zapara tu negdje u grudima. Ja šutim dok ne odbolujem, da ne zaplačem, jer u slučaju da progovorim, zastaću na pola rečenice. Suze. Šta će ti moje suze?"

Ja sam do sad isplakala sedam kubika suza i stvarno mogu da zaplačem na svaku sitnicu. Pravi plačko. Al sam žensko pa imam opravdanje.
Plačem kad sam pod brigom, plačem kad sam ljuta, plačem kad se dešavaju tužne stvari, plačem kad vidim gladnog i šugavog cuku, macu ili bilo koju unesrećenu životinju, plačem kad gledam "U ime naroda", ponekad plačem i na "Ispuni mi želju". Plačem na vjenčanja, plačem na lijepe životne priče, plačem na filmove(Hachiko je jedan takav), plačem kad vidim stare a bolesne, male a bolesne, plačem kad me uvrijede, plačem kad ja uvrijedim, plačem kad sam bezobrazna prema nekome, plačem kad me muči pms, plačem i kad me ništa ne muči ponekad.. Ali nikad, nikad ne plačem pred drugim ljudima! I to nije neki inat, to nije nikakav princip,to je jednostavno nešto jače od mene.
Stid me suza, stid me da vide da sam slabić, mrsko mi objašnjavati zašto plačem, ma ustvari uopšte ne znam tačno zašto ne plačem pred drugima…
Ustvari za ovaj moj relativno kratki život, jako je malo ljudi koji su imali priliku da to vide… Pokoji bivši momak,sadašnji,ukućani i dvije prijateljice što se ja sjećam a i to mi nije bilo nimalo drago što su mi otpustile kočnice pred njima.
Mada… to nije dobra osobina jer vjerovatno većina meni dragih ljudi misli da sam jedan obični drvensuz i tačno me stid što možda u nekim lijepim i emotivnim situacijama gdje će svi pustiti suzu, ja neću… ili u nekim tužnim i nesretnim gdje će se očekivati od mene da plačem, ja baš neću.

morphina
zena sa lica sto i pet

3 komentara

Komentariši